ZAGREB – Kada se zaštiti neko hrvatsko kulturno dobro, to spočetka izgleda kao veliki uspjeh, razlog je to ponosa, čak i hvale, no samo u prvu ruku. A kada se bolje porazmisli, onda je to u drugu ruku i te kakva obveza, treba o kulturnom dobru brinuti, štititi ga, promicati, baviti se njime. S ljudskog stanovišta, osobito onoga grješnoga (lijenost kada je u pitanju), bilo bi bolje ne štititi kulturno dobro, nema zaštite – nema ni obveze. Ali, što ti je čovjek bez kulture, što ti je narod bez kulture?, civilizacije opstaju i propadaju, sve nestaje samo tragovi kulture ostaju. Stvar nije ni posve jednostavna ni posve bezazlena.
Gacki čakavski govori s područja Otočca su od ove godine hrvatsko zaštićeno nematerijalno kulturno dobro, ušli su u kategoriju nekih 20-ak zaštićenih govora u cijeloj Hrvatskoj. Čast je, uspjeh je, ali i obveza, kako je već navedeno.
Sukladno tomu ovih je dana potpredsjednik Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke dr. Joso Brajković u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje snimao mjesni govor Prozora. Ta snimka bit će pohranjena u Institutu, tajno čuvana, a naravno i korištena u znanstvenima dijalektološkim radovima, čemu se osobito obradovala dr. Ivana Kurtović-Budja, znanstvena savjetnica Instituta, inače dijalektologinja. Također je predsjednik Katedre Milan Kranjčević snimio mjesni govor Kompolja.
Ne treba ni napominjati da zvučnih zapisa gackih govora uopće nije bilo, da je na tom dijelu jezična karta Hrvatske posve „bijela“. Kako je pobuđen interes znanstvenika, za nadati se da će stručnjaci s Instituta doći na teren i snimiti i druge čakavske mjesne govore i tako ih sačuvati za budućnost.
M.K.